Krug

Danas sam zatvorila krug.

Dugačka mlada zmija, tek izašla na toplo sunce zelene nutrine poluotoka, vodila me među pitomim poljima, maslinicima i vinogradima. I dovela do radosti, do osmijeha na licima mladih ljudi. Udružili su svoje živote, spojili svoje radosti, vezali svoje ljubavi i stvorili najveće, najljepše, najčudnije čudo. Čudo života.

Iza šarenih rascvjetanih gredica čekala me zmija. Tiha, strpljiva. Neumoljiva. Okrutna i zla? Ne. Samo bolno stvarna. Njeno srebrno tijelo putuje polako ne obazirući se na vesele iskrice sunca što se gase u blagim borama široke modrine. I svakome što na nju kroči pokazat će put. Kružni tok života.

Ljudi su stajali među visokim čempresima. Zvuk trube, čudno mekan i blag, lebdio je toplim proljetnim zrakom. Cvijeće, mir, tišina, suze. Topla istarska crljenica malo je raširila ruke spremna još jednom zauvijek primiti u svoje krilo. Krug se zatvorio.